ŠTA JE IPTV?
IPTV (Internet Protocol TV) je usluga koja je bazirana na ADSL tehnologiji, i korisnicima osigurava da mogu na svom TV-u pratiti televizijske i radio kanale i koristiti brojne inteaktivne usluge. Prednost ove usluge je u tome što gotovo u svakom domaćinstvu postoji telefonska linija, i sa samim širenjem ADSL mreže, koja u tehničkom smislu može podržati IPTV, dolazi i do širenja same IPTV usluge.IPTV je sastav sposoban za primanje i prikaz toka video podataka enkodovanog kao niz IP paketa.Iako se IP koristi za prenos preko svih vrsta mreža,uključujući i kablovsku televiziju,težište je na telekomunikacionim sastavima s obzirom na to da oni najviše investiraju u optičku infrastrukturu,i ponudu novih usluga preko nje!
KAKO RADI IPTV?
Gledamo li s pozicije krajnjega korisnika u pravilu IPTV predstavlja pojavu jedne nove „kutije“, tj. krajnjega korisničkoga uređaja (STB – Set Top Box). On se povezuje na kućnu ADSL ili drugu širokopojasnu liniju i zadužen je za spajanje IP paketa u koherentni video tok, kao i za njegovo krajnje dekodiranje u oblik koji će se moći koristiti praktično na svakom TV uređaju. Veći deo video signala u transportnu mrežu ulazi na lokaciji nacionalnog telekomunikacijskog mrežnog čvorišta (HE – Head-End), gdje se ulazni TV signali (uglavnom sa satelita) primaju i po potrebi kodiraju (često u MPEG-2, iako su mogući H.264/MPEG-4 AVC i Windows Media formati).
Sl. 1. Prikaz IPTV strukture mreže
Video tok se rastavlja na IP pakete i transportuje korišćenjem telekomunikacijone mreže, i masovne IP strukture koja se koristi i za veliku količinu drugih vrsta prometa (podaci,govor). Video tokovi se primaju i skupljaju na jednom mjestu s kojeg se nakon obrade šalju prema pojedinim TV uređajima. Na pojedinim TV kanalima se sa satelita dodaje i lokalni sadržaj (lokalne TV stanice, reklamni programi, info kanali, video na zahtev (VoD – Video on Demand)). Na tom svojevrsnom sabirnom mestu za video tokove smešteno je i programsko rešenje koje ujedinjuje sve komponente IPTV sastava (MW –Middleware). Ono određuje izgled zaglavlja na TV uređajima i brine za autentifikaciju korisnika, zahteva za promenom kanala i VoD zahteva, određuje izlaz prema sklopu za naplatu, itd.Svi TV kanali, koje operator telekomunikacione mreže može spajati u različite pakete, u mrežu se šalju multicast prenosom. Treba imati na umu da postoje ograničenja broja kanala koji istovremeno mogu biti na raspolaganju jednom korisniku. Problem je u lokalnoj petlji na digitalnoj pretplatničkoj liniji (DSL – Digital Subscriber Line) gde čak i uz potpuno iskorišćenje mogućnosti ADSL 2+ tehnologije možemo dobiti „samo“ 25 Mbit/s (a i ta se brzina značajno smanjuje kako su korisnici udaljeniji od DSL pristupnog multipleksora /DSLAM – Digital Subscriber Line Access Multiplexer). Kako onda poslati stotine IPTV kanala prema krajnjem korisniku s DSL linijom? Pošalje ih se maksimalno 2-3 prema jednom korisniku od DSLAM-a (jedan za TV, drugi može biti za video na zahtev i jedan potreban za prebacivanja kanala; može se dodati i četvrti kanal u slučaju da su u kući postavljena dva krajnja korisnička uređaja). Kada se menja kanal pomoću daljinskog upravljača, krajnji korisnički uređaj (koji je zapravo IP prijemnik) prelazi na drugi kanal korištenjem IGMP v2 protokola (IP Group Membership Protocol) tako da pređe na drugu multicast grupu. Kada programski sastav primi zahtev za promenom kanala, on „pregleda“ bazu korisnika i kada se potvrdi da dotični korisnik ima pravo gledati traženi kanal, na njegovom lokalnom usmerniku/preklopniku on se doda na distribucijsku listu. Na taj način se samo programi koji se trenutno gledaju šalju sa mrežnog čvorišta (HE) prema DSLAM-u krajnjeg korisnika.
Slika 2. Korisnička strana
Tipični zahtevi na propusnost mreže su:
• MPEG-2 standardne definicije 4-6 Mbit/s;
• MPEG-2 visoke definicije (HD) 20 – 25 Mbit/s;
• MPEG-4/H.264 standardne definicije 1,5 – 2,5 Mbit/s;
• MPEG-4/H.264 visoke definicije 7 – 8 Mbit/s.
Dakle, za prikaz slike u slici (PiP – Picture in Picture) potrebno je slati dva video toka istovremeno, kao i u slučaju istovremenog snimanja sadržaja kod usluge video na zahtev i gledanja nekog drugog programa. Taj deo „namještanja“ mreže, s obzirom na potrebnu propusnost je najteži dio kod postavljanja zajedničke IPTV arhitekture, pogotovo kada je reč o triple play rešenjima i višemedijskom podsastavu utemeljenom na internet protokolu (IMS – IP Mul- timedia Subsystem).
IPTV USLUGE
Bitno je shvatiti da je IPTV više nego transmisija video signala putem IP paketa. Zapravo, telekomunikacione kompanije i ciljaju na tu diferencijaciju kako bi se što više odvojili u ponudi od usluga kablovske TV. Glavne usluge će u svakom slučaju biti „klasična“ televizija (Broadcast TV), video, audio i interaktivne usluge na zahtev. Valja spomenuti i snimanje sadržaja kod kućnog korisnika ili u mreži (PVR i nPVR – Personal Video Recording; network PVR), kao i gledanje televizije s vremenskim kašnjenjem (Time Shifted TV – npr., gledate film ili utakmicu, i neko vam pozvoni na vrata; kako ne bi izgubili deo sadržaja, pauzirate živu sliku kada se vratite iž nastavite gledati gde ste stali; kod reklama, recimo, možete se opet vratiti na „živi“ TV).
Navedimo usluge:
- Broadcast TV
- Audio usluge
- Plaćanje po gledanom sadržaju
- Video na zahtev
- Snimanje sadržaja
- Proširene usluge za krajnjeg korisnika
ZAKLJUČAK
IPTV, kao skup usluga, izmeñu ostaloga podržava emitiranje TV-sadržaja, video na zahtev, plaćanje po gledanom sadržaju (PPV – Pay Per View), usluge prijenosa televizijske slike visoke rezolucije (HDTV) i uslugu snimanja sadržaja (PVR – Personal Video Recorder). Isporuka takvih usluga krajnjem korisniku zahtieva da i temeljna i pristupna mreža imaju na raspolaganju dovoljne prenosne kapacitete, da transfer IP-paketa ima visoki kvalitet i da je u mrežu ugrađen zadovoljavajući nivo sigurnosti, kako na nivou transfera, tako i na nivou sadržaja. Prilikom korišćenja triple play usluga krajnjem je korisniku u dolaznom smjeru potrebna brzina između 24 i 30 Mbit/s.
Naravno, razvoj IPTV-a i popratnih tehnologija nije ni približno završen. Nužno je potrebno doraditi sve segmente mreže kako bi sama usluga i njeno korišćenje bili što sličniji tradicionalnoj TV-usluzi na kakvu su krajnji korisnici navikli.
Sledeći problemi još uvek nisu u potpunosti rešeni:
• pri prebacivanju s jednog na drugi kanal tokom gledanja TV programa može nastupiti relativno veliko kašnjenje kod slanja na veći broj odredišta u mreži (multicast); taj problem je izraženiji kod MPEG-4 sadržaja zbog jače kompresije u odnosu na MPEG-2; dobra implementacija i podešenje kompletne mreže to vrijeme mogu smanjiti na ispod pola sekunde, ali ono može iznositi i do dvije sekunde;
• kolebanje kašnjenja paketa u mreži (tzv.delay jitter) može dovesti do treperenja slike na ekranu TV- uređaja;
• prenos videa oslanja se na transportni protokol UDP koji nema ugrađene mehanizme za siguran transfer paketa.




