Šta je RSS feed?

RSS (skraćenice od Rich Site Summary, RDF Site Summary, Really Simple Syndicationstvarno jednostavne vesti; kao i oznaka za Atom feed format i protokol ) je „porodica“ HTTP protokola koji omogućuju distribuciju podataka preko interneta.

RSS feed -ovi ne koriste “ jezik“ interneta HTML ( Hyper Text Markup Language ) te se za njihovo pregledanje ne mogu koristiti „obični“ internet pregledači ( internet browser ) kao što su Internet Explorer, Firefox, Opera ili Safari.

Velika prednost RSS  feed-a nad „običnim“ pregledom neke web stranice, počiva upravo u njegovoj brzini i jednostavnosti promene. Jer ne morate da pristupate nekoj stranici, da bi ste videli najnovije izmene ( vesti i slične informacije, koje se često menjaju svakih nekoliko minuta ) već je dovoljno da nekim od RSS čitača „preletite“ preko najnovijih izmena na nekoliko web sajtova u roku od nekoliko sekundi. Obično ovi RSS čitači to rade automatski ( po određenom vremenskom periodu ); i „prijave“ vam najnovije izmene.

Za vlasnike web sajtova RSS feedovi su i način promocije, jer kratkim opisom sadržaja koji prenose drugi web sajtovi „privlače“ nove posetioce, koji ako žele da pročitaju celu priču preko linka dolaze na njihov sajt.

Web sajt/blog koji pruža posetiocima RSS feed prepoznaćete po karakterističnoj ( u većini slučajeva narandžastoj ikoni ) koja se prikazuje u krajnjem desnom uglu vašeg „browsera“ ( Internet Explorer, Firefox, Opera… )

Web servisi NBS

Web servisi  predstavljaju osnovne gradivne blokove budućih informacionih sistema,a u suštini su aplikacije koje su raspložive na mreži i koje mogu da urade ono što vama u tom trenutku treba. Drugim rečima, to su resursi koji se adresiraju primenom URL-a koji vraća informaciju korisniku koji želi da je koristi. Glavni komunikacioni protokol je SOAP tj. XML preko HTTP-a.

Osnovni pokretač ovih promena je XML, koji kroz svoju jednostavnost omogućuje praktičnu nezavisnost aplikacija i sistema jer je razumljiv i za čoveka i za mašinu.

Servis statistike korišćenja usluge

Servis omogućava pristup podacima o statistici korišćenja servisa.

O servisu:

Postoje dva tipa servisa za pristup podacima o statistici korišćenja servisa:
- LicenceService
- LicenceXmlService

Metode ova dva tipa servisa imaju ista imena i iste ulazne parametre, a razlikuju se u tipu objekta koji vraćaju.

Metode LicenceService-a vraćaju objekte tipa DataSet.
Metode LicenceXmlService-a vraćaju objekte tipa string.

Lokacija servisa

https://webservices.nbs.rs/CommunicationOfficeService1_0/LicenceService.asmx

https://webservices.nbs.rs/CommunicationOfficeService1_0/LicenceXmlService.asmx

Lokacija WSDL definicije servisa

https://webservices.nbs.rs/CommunicationOfficeService1_0/LicenceService.asmx?WSDL

https://webservices.nbs.rs/CommunicationOfficeService1_0/LicenceXmlService.asmx?WSDL

Metode

Naziv metode Opis metode
GetCustomer Metoda vraća podatke o klijentu.
GetLicence Metoda vraća podatke o licencama.
GetLicenceByLicenceID Metoda vraća podatke o izabranoj licenci.
GetLicenceHistory Metoda vraća podatke o istoriji licence.
GetLicenceHistoryItem Metoda vraća detaljnije podatke o istoriji licence.
GetLicenceItem Metoda vraća detaljnije podatke o licenci.
GetLicenceItemByLicenceID Metoda vraća detaljnije podatke o izabranoj licenci.
GetProduct Metoda vraća podatke o proizvodima servisa.
GetUser Metoda vraća podatke o korisniku servisa.

Rang mog bloga na internetu

Da biste se registrovali na poznatim web pretraživačima (Google, Yahoo…), na sajtu www.addurlfree.com treba uneti URL svog bloga i svoju email adresu.

Posle ubacivanja vašeg URL-a (mog milenajevtic.wordpress.com) i vaše email adrese, sledeći korak jeste popunjavanje ličnih podataka, koji izgleda ovako:

Nakon završetka ovog procesa kliknuti na Click here to submit this form, i time smo izvršili registraciju.

Sada, na Google pretraživaču prilikom kucanja milenajevtic, odmah izbacuje moj blog na wordpress-u, i vrednost sajta na www.sajtinfo.com

slika: Google pretraživač

Na ostalim pretraživačima me još uvek ne pronalazi, jer mora da prođe određeno vreme.

Na Sajtu www.sajtinfo.com vrši se provera svog domena, i prikazuju sve informacije o tom domenu.

Pre nego sto sam se registrovala na www.addurlfree.com vrednost mog bloga je bila 0€, a sada je skocila na 9€.

slika: prikaz vrednosti bloga

slika: informacije o blogu

AppleTalk Transaction Protocol (ATP)

(1) Postoje razne vrste AppleTalk protokola, a to su:

-AppleTalk Address Resolution Protocol

-AppleTalk Data Stream Protocol

-AppleTalk Echo Protocol

-AppleTalk Filing Protocol

-AppleTalk Safe Data Stream Protocol

-AppleTalk Session Protocol

-AppleTalk Transaction Protocol

-AppleTalk Update Routing Protocol

-Datagram Delivery Protocol…i još mnogo drugih.

Neki od ovih protokola prikazani su na slici1.

(2) AppleTalk je protokol koji je razvijen od kompanije Apple Computer ranih osamdesetih. Svrha AppleTalk-a bila je da omogući korisnicima da dele resurse, kao što su datoteke i printeri. Uređaji koji pružaju te resurse zovu se serveri dok uređaji koji koriste te resurse zovu se klijenti. Zbog toga AppleTalk je jedan od najranijih implementacija klijent-server mrežnih sistema.

slika1:  AppleTalk Protokoli

AppleTalk Transaction Protocol obezbeđuje pouzdan prenos podataka. To je deo transportnog sloja  koji manipuliše prenosom između dva AppleTalk socketa (klijenta i servera). Prenos se sastoji od zahteva za prenos i odaziva na zahtev za prenos. Socket koji zahteva prenos šalje zahtev tako da traži primaoca da obavi neki zadatak. Na taj zahtev primalac obavlja traženi zadatak i šalje odgovarajući odgovor. Kod slanja i primanja ATP obavlja najvažnije funkcije transportnog sloja,  uključujući potvrdu, ponovno slanje, sekvenciranje paketa, segmentaciju i ponovno slaganje paketa.

(3) ATP je originalni pouzdan prenosni protokol na nivou AppleTalk protokola, podignut na vrhu DDP-a (Datagram Delivery protocol (slika1)). U vreme kada je bio u fazi razvoja, pouzdan konekciono- orijentisan protokol kao što je TCP, je smatrao da će biti veoma skupo  za implementaciju AppleTalk-a.  Zato, ATP je prosta razmena zahteva/odgovora,  bez potrebe podešavanja ili rušenja konekcije.


Moja IP adresa

IP (Internet Protocol) adresa je 32-bitni broj kojim se identifikuje kompjuter koji šalje ili prima podatke preko interneta. IP adresa, obično prikazana u formi četiri broja odvojenih tačkama (svaki predstavlja osam bita), nosi podatak o tome kojoj mreži (internet provajderu) kompjuter pripada, kao i koji je to kompjuter u okviru te mreže (provajdera). Naravno, mali broj je onih koji mogu da upamte ovakav brojčani izraz, te se umesto toga, da bi se stvari pojednostavile, koriste imena domena koja odgovaraju nekoj IP adresi.  Svaki računar na mreži ima jedinstvenu IP adresu koja ga razlikuje od svih drugih računara na toj mreži. To ne znači da svaki računar koji izađe na internet ima jedinstvenu IP jer je broj adresa ograničen. Taj problem rešava se korišćenjem NAT-a (Network Address Translation) pa mreža funkcioniše na način da u unutrašnjoj mreži računari imaju različite adrese, dok  na internet izlaze preko NAT-a koji prevodi te adrese u jednu.

Postoje tri načina za pronalaženje svoje IP adrese:

1. putem raznih sajtova kao sto su npr. www.whatismyipaddress.com , ip.corporationwiki.com, i još mnogo drugih…

prikaz IP adrese

jedan od sajtova za pronalaženje IP adrese

2. ovaj način se radi preko control panel/ network and sharing center. Zatim se ide na view status, pa na details…

3. U Windowsima kliknite na Start – Run – ukucajte cmd pa u command prompt-u kucajte ipconfig.

Ping je naredba (program) koja  šalje paket podataka na određenu adresu i čeka odgovor da li je određena adresa dostupna, ako jeste dobija se njena IP adresa.

slika 1- neke od mogućnosti PING-a

slika 2- prik az nakon izvršenja naredbe PING

TelNet-Telephone Network

(1)TelNet (Telephone Network)  je mrežni protokol unutar grupe internet protokola. On vrši uspostavljanje dvosmernog osmobitnog komunikacionog kanala između dva umrežena računara. Najčešće se koristi da osigura korisniku jednog računara sesiju za korišćenje komandne linije na drugom računaru. Sam naziv protokola potiče od engleskih reči „telefonska mreža“.

(2)Telnet program pokreće vaš računar i povezuje vaš PC  sa serverom na mreži. Zatim možete uneti komande preko Telnet programa, i one će se izvršiti kao da ste ih uneli direktno na server. Ovo Vam omogućava da kontolišete server i komunicirate sa drugim serverima na mreži. Da biste započeli Telnet sesiju, morate se pre toga prijaviti na server, i uneti vaš username i password (korisničko ime i lozinku). Telnet je uobičajen način za kontrolisanje Web servera.

(3) Telnet se smatra nesigurnim, jer  prenosi sve podatke u čist tekst. Što znači da ako korisnik njuška po mreži, veoma je moguće da će vam podaci ,koji se prenose, lako zgrabiti vaše korisničko ime i lozinku.  Korisnici koji su zabrinuti za podatke koji se prenose treba da razmotre SSH koji je suprotan od Telnet-a.

(4) Osnovna uloga Telnet servisa jeste da omogući rad korisnika na udaljenim računarima. Ovaj servis je izgrađen na klijent-server arhitekturi:

-Zahteva od korisnika posedovanje klijentske aplikacije

-Na računaru na koji korisnik želi da se poveže mora da se instalira serverska komponenta servisa

Nakon uspostavljanja inicijalne veze telnet protokola ovaj servis poprima karakteristike host-based arhitekture

-Svaka operacija od strane klijenta (npr. pritisak tastera na tastaturi) se istovremeno prosleđuje serveru

-Na taj način korisnik može obavljati operacije na udaljenom računaru na isti način kao da sedi direktno ispred računara i koristi lokalnu tastaturu i monitor
Danas se Telnet retko koristi za udaljeni pristup računarima
-Ovaj protokol nije dizaniran za korišćenje GUI
Port Telnet servisa je 23, a transportni protokol TCP
Naslednici Telnet protokola su:
-   SSH (Secure Shell) obezbeđuje sigurnost putem šifrovanja podataka na UNIX i
-   Remote Desktop (omogućava grafički korisnički interfejs) na MS Windows platformi
Prati

Dobijte svaki novi članak dostavljen u vaše poštansko sanduče.