HTTP Protokol

HTTP (engl. [HTTP], HyperText Transfer Protocol) je glavna i najčešća metoda prenosa informacija na Webu. Osnovna namena ovog protokola je omogućavanje objavljivanja i prezentacije HTML dokumenata, tj. web stranica.

HTTP je samo jedan od protokola na aplikativnom nivou koji postoje na Internetu. Drugi značajniji internet protokoli na aplikativnom nivou su: FTP, HTTP, HTTPS, IMAP, IRC, NNTP, POP3, RTP, SIP, SMTP, SNMP, SSH, SSL, Telnet, UUCP, BitTorrent …Razvoj i standardizaciju HTTP protokola nadgledaju World Wide Web Consortium (W3C) i radne skupine Internet Engineering Task Force.

HTTP je request/response protokol za komunikaciju između servera i klijenta. HTTP klijent, kao što je web preglednik najčešće inicira prenos podataka nakon što uspostavi TCP (vidi TCP/IP) vezu s udaljenim web serverom na određenom portu.

Server konstantno osluškuje zahteve na određenom mrežnom komunikacijskom portu (tipično port 80), čekajući da klijent pošalje niz znakova (string), kao što je „GET / HTTP/1.1“ – kojim će zahtjevati uspostavljanje komunikacije – a nakon toga i tekstualnu MIME poruku koja sadrži nekoliko slovnih nizova (zaglavlje) koji određuju aspekte zahtjeva, te paket neobaveznih podataka. Nakon „GET“ poruke, klijent mora poslati niz znakova koji određuju adresu virtualnog hosta, na primjer „HOST:www.example.com“.

Zahtev (engl. request) klijenta će rezultirati slanjem odgovora (engl. response) s poslužitelja, kao što je „200 OK“ – nakon čega će server poslati i svoj paket podataka koji najčešće sadrži traženu datoteku ili poruku o grešci. Odmah po ispunjenju zahtjeva klijenta, server će prekinuti komunikaciju.

HTTP se razlikuje od ostalih TCP protokola kao što je npr. FTP, po tome što se konekcija i komunikacija sa serverom prekida odmah nakon izvršenja zahtjeva klijenta (isporučenog paketa traženih podataka). Zbog ovoga je HTTP idealan za Web, gdje je stranica obično povezana s drugim stranicama na drugim poslužiteljima. Ova karakteristika HTTP protokola povremeno stvara probleme web dizajnerima, s obzirom da nedostatak „perzistentne konekcije“ s poslužiteljem moraju nadoknaditi uporabom drugih metoda za očuvanjem korisničkog „stanja“. Jedna od tih metoda uključuje uporabu HTTP cookie-a.

HTTPS je sigurna verzija HTTP protokola, koja koristi SSL/TLS za zaštitu i skrivanje prometa, odnosno podataka koji se razmjenjuju između klijenta i poslužitelja. Ovaj protokol obično koristi TCP port 443. SSL (donekle) omogućava zaštitu komunikacije, čak i u slučaju kada je samo jedna strana (obično poslužitelj) autentificirana.

Lokacija HTTP (i HTTPS) dokumenata se određuje pomoću URL adrese. URL adresna sintaksa je kreirana posebno za povezivanje web stranica.

Milan Brajković 122/07

Milan Popović 142/04

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: