Bezbednost na internetu

Šta su sertifikati

Kvalifikovani elektronski sertifikat (KES) sadrži:

  • podatke o korisniku sertifikata (ime i prezime, e-mail adresa)
  • javni kriptografski ključ (koji je par privatnom kriptografskom ključu     koji se koristi za kreiranje kvalifikovanog elektronskog potpisa),
  • podatke o izdavaocu sertifikata (sertifikaciono telo)
  • kvalifikovano elektronsko potpisivanje e-dokumenata ili e-mail-ova i
  • autentifikaciju korisnika

Kvalifikovani elektronski potpis:

  • ima isto pravno dejstvo kao i svojeručni potpis i pečat
  • njime se garantuje identitet potpisnika, integritet elektronskog     dokumenta i onemogućava se naknadno poricanje odgovornosti za     njegov sadržaj
  • to nije skenirani svojeručni potpis

Najznačajnija polja primene elektronskog potpisa su:

  • elektronska uprava (e-Government)
  • elektronsko bankarstvo (e-Banking)
  • elektronska trgovina (e-Commerce)
Pravni aspekti e-potpisa

Direktiva EU 1999/93/EC o elektronskim potpisima (usvojena 13. decembra 1999, a formalno stupila na snagu 19. januara.2000.godine) predstavlja pravno utemeljenje elektronskog potpisa i na osnovu nje su doneti Zakoni o elektronskom potpisu u svim zemljama EU, kao i u većini ostalih zemalja Evrope.
Zakon o elektronskom potpisu u Srbiji, u potpunosti usklađen sa EU Direktivom1999/93/EC, izglasan je u Narodnoj skupštiniRepublike Srbije dana 14. decembra 2004. Publikovan u Službenom glasniku RepublikeSrbije br. 135 od 21.decembra 2004. godine; (Pravilnici, Uputstva…)
 Definicija

Tri osnovne vrste elektronskih potpisa:

– Skenirani rucni potpis (nema pravnu snagu);

– Digitalni potpis

– Biometrijski potpis

● Digitalni (elektronski potpis) predstavlja tehnologiju čijom se primenom u sistemima elektronskog poslovanja omogućava provera autentičnosti potpisnika, date poruke ili dokumenta;

● Tehnologija koja zamenjuje svojerucni potpis i pecat za dokumenta u elektronskoj formi;

● To je niz znakova, dobijen primenom asimetricne kriptografije;

● Otklanja se glavna prepreka za komunikaciju bez papira;

● Kljucna pretpostavka za razvoj e-uprave;

Gde se koristi ?

● elektronsko poslovanje (eBusiness)

● elektronska trgovina (eCommerce)

● elektronsko bankarstvo (eBanking)

● elektronska uprava (eGovernment)

● elektronsko zdravstvo (eHealthcare)

● platni sistemi na bazi čip kartica (EMV) itd

● zaštićene web transakcije

● zaštićene e-mail poruke;

● zaštićen FTP servis;

● formiranje VPN (IPSec) mreža;

● bezbedno upravljanje dokumentacijom;

● bezbena plaćanja putem Interneta itd.

Miloš Davidović 132/07

Petar Colović 283/07

WIMAX

WiMAX (Wordwide Interoperability for Microwave Access) je nova telekomunikaciona tehnologija namenjena broadband mrežama sa bežičnim pristupom.

WiMAX internet je nova generacija bežičnog interneta, a karakterišu ga neograničen protok, dobar signal, velike brzine, kao i brza i jednostavna instalacija, što je jedna od osnovnih prednosti WiMAX tehnologije. WiMAX tehnologija funkcioniše na zaštićenoj frekvenciji od 3,5 GHz, za razliku od slobodnih frekvencija koje su na raspolaganju standardnim bežičnim tehnologijama. Ova pogodnost omogućava bezbedniji i komforniji rad, bez mogućnosti pojave smetnji. WiMAX nudi pre svega kvalitetan i bezbedan signal, a povezivanje je moguće bez optičke vidljivosti. Ovo je nova tehnologija u polju telekomunikacija, a radijus koji se na ovaj način pokriva je veliki, čak nekoliko desetina kilometara.

Da bi neko koristio internet baziran na WiMAX tehnologiji, potrebno je samo da se prijavi za ovu uslugu, preuzme korisnički uređaj i podesi ga prema uputstvima, koja su vrlo jednostavna i “user friendly”. Praktično se radi o instalaciji istog dana, posle koje korisnici odmah dobijaju brzi internet velikog protoka (broadband).

Zajedno sa konkurentnim standardom pod nazivom “LTE”, WiMax, skraćenica za Worldwide Interoperability for Microwave Access, predstavlja 4G ili “četvrtu generaciju” bežičnog Interneta.

WiMax transmiteri mogu da pokriju radijus od oko 30 milja.

Trenutni 802.16 standard je IEEE Std 802.16d-2004, koji je odobren u junu 2004. godine. To je nadogradnja prethodne (i prve) verzije standarda 802.16-2001, sa nadogradnjama 802.16a i 802.16c. IEEE Std 802.16-2004 adresira samo fiksne sisteme. Znači misli se na pretplatnike koji usluge WiMAX koriste na stacionarnom uređaju, tj. uređaju koji se tokom rada ne pomera.

Nadogradnja 802.16e u standardu dodaje komponente mobilnosti sistema. Standard 802.16e je usvojen decembra 2005. kao IEEE 802.16-2005. Ovde se misli pre svega na korišćenje WiMAX-a na uređajima (portabl računar npr.) koji se kreću brzinom većom od 70 km/h.

WiMAX standard se uglavnom oslanja na spektar frekvencija od 2 do 11 GHz. WiMAX specifikacija upotpunjuje nedostatke i ograničenosti WiFi standarda uz uvećanje brzine prenošenja podataka i bolje enkripcije. Ova tehnologija cilja da omogući konektovanje na mrežu bez direktne optičke vidljivosti u nekim okolnostima. Detalji performanse WiMAX-a ispod ovih okolnosti nisu definisani jer su i dalje netestirani.

 

Marko Jovanovic 336/07

Davidovic Milos 132/07

VTP protokol

VLAN Trunking Protocol (VTP) je mrežni  protokol sa  dva sloja,razvijen od strane kompanije Cisco,koji se koristi za dodavanje novih,promenu imena i brisanje postojićih virtuelnih lokalnih mreža(Virtual Local Area Networks – VLAN),i to na mrežnom nivou.Osnovna karakteristika i najznačajnija prednost ovog protokola je ta što drastično smanjuje administrativno održavanje  virtualnih mreža.Naime kada je nova virtualna mreža(VLAN) definisana na VTP serveru,ona je distribuirana kroz sve  svičeve na domenu,čime se isključuje potreba za pojedinačnim konfigurisanjem iste mreže na svakom  domenu.
Pročitajte ostatak ovog unosa »

Moja IP adresa

Ako radite sa IP adresama, verovatno već znate da rad sa njima nije tako jednostavan kao rad sa tekstom ili brojevima. Razlog leži u činjenici da IP adresa u stvari predstavlja skup 4 numeričke vrednosti koje su razdvojene tačkom (.) u kom svaku vrednost predstavlja broj od 0 do 255. U sledećoj tabeli prikazani su podaci na koje nije primenjen nikakav redosled sortiranja.

Sortiranje IP adresa u programu Access predstavlja poseban izazov zato što ovaj program ne obezbeđuje poseban tip podataka za skladištenje IP adresa. Iako je IP adresa samo skup brojeva, nije moguće uskladištiti je u numeričko polje, jer numeričko polje podržava samo jednu decimalnu tačku (.), a IP adresa sadrži tri tačke (.). Iz tog razloga adrese morate da skladištite u tekstualno polje.

Skladištenjem IP adresa u tekstualno polje onemogućeni ste da u programu Access koristite ugrađenu dugmad za sortiranje kako biste adrese sortirali na logičan način. Dugmad za sortiranje služi za sortiranje vrednosti u tekstualnom polju po abecednom redu, čak i kada znakove predstavljaju brojevi. Drugim rečima, adrese se sortiraju po prvoj cifri, zatim po drugoj itd. umesto po numeričkim vrednostima koje sačinjavaju adresu. U sledećoj tabeli prikazane su adrese iz prethodne tabele sortirane po abecednom redu u polju „IP Adresa“.

Adrese koje počinju brojem 1 prikazuju se ispred adresa koje počinju brojem 2 itd. U sledećoj tabeli adrese su prikazane po ispravnom rastućem redosledu.

Podelite IP adrese na četiri numerička dela kako biste lakše razumeli korake u procesu njihovog sortiranja. Adrese se najpre moraju sortirati po prvom delu, zatim za svaku vrednost u prvom delu, zatim po drugom delu itd. U tabeli je svaki deo prikazan u različitoj koloni i, pošto kolone sadrže jednostavne numeričke vrednosti, moguće je sortirati ih sleva nadesno po rastućem redosledu na način prikazan u sledećoj tabeli.

Sortiranje četiri dela zasebno predstavlja posebnu karakteristiku u sortiranju IP adresa. U sledećoj proceduri se kreira upit koji, pored polja IP adrese, sadrži i četiri izračunate kolone, a u svakoj od njih je uskladišten deo vrednosti adrese. Prva izračunata kolona sadrži prvi numerički deo adrese, druga sadrži drugi numerički deo adrese itd. Umesto sortiranja zapisa prema polju „IP adresa“, zapisi će se u upitu sortirati na osnovu te četiri izračunate kolone.

Izvor: Office Microsoft

Kako pronaći svoju IP adresu?

Pokrenite aplikaciju Komandna linija na Vašem računaru, ukucajte <ipconfig> i pritisnite taster ENTER.

Ping

Ping  je komanda IP protokola, koja primaocu nalaže da odgovori na nju i vrati pošiljaocu sadržaj koji je dobio u istom paketu. Koristi se za merenje brzine protoka odziva internet veza. Kada primalac dobije odgovor na ping može da izmeri vreme koje je bilo potrebno da paket ode do primaoca i vrati se nazad. Ovo vreme se obično meri u milisekundama. Ping je na računarima obezbeđen kroz  komandu ping. Jednostavno na komandnoj liniji odkucajte ping <ip adresa> i dobićete izveštaj o tome koliki je odziv vašeg računara, do računara na odabranoj ip adresi.

Kako  setovati IP adresu?

Prvo sto treba da uradimo jeste ulazak na Network connections, zatim pronaci aktivnu konekciju i kliknuti na Properties.

Nakon toga markirati Internet protocol Version  (TCP/IP), i opet kliknuti na Properties.

Sledeci korak je  manuelno upisuje IP adresa ili se podesi na automatsko setovanje, zavisno od toga šta nam je potrebno.

Miloš Davidović 132/07

Maja Stanković 21/07

TCP/IP protokol

TCP/IP je skraćenica za Transmission Control Protocol / Internet Protocol. TCP/IP je komunikacioni protokol za Internet. TCP/IP definiše pravila koje računar mora koristiti za komukaciju sa drugima. TCP/IP definiše kako elektro uređaji (kao računar) trebaju biti povezani na Internet i kako predaja i prijem podataka treba između njih da se odvija

Vaš čitač /BROWSER/ i server koriste TCP/IP da bi se povezali na Internet. Čitač /BROWSER/ koristi TCP/IP da bi pristupio serveru. Server koristi TCP/IP da bi poslao HTML nazad na čitaču /BROWSER/.

Vaš E-Mail koristi TCP/IP. Vaš e-mail klijent koristi TCP/IP da se poveže na Internet za slalje i prijem e-mail-a.

Vaša Internet adresa je TCP/IP. VašaInternet adresa „152.132.159.165“ je dio standarda TCP/IP protocola (kao i vaše ime domena /DOMAIN NAME/).

TCP – Transmission Control Protocol
TCP se koristi za prenos podataka od aplikacije do mreže.

TCP je odgovoran za podjelju podatka na IP pakete prije slanja i ponovnog povezivanja IP paketa u cljeinu pri prijemu. Korekciju podatka pri prenosu na Internet/Intranet obavlja TCP protokol.

Primer TC protokola – podela paketa:

Ako jedna aplikacija želi da komunicira sa drugom putme TCP-a ona šalje komunikacioni zahtjev. Ovaj zahtjev mora biti poslan na tačno određenu adresu. Poslije uspostave veze između dvije aplikacije /“HANDSHAKE“/ TCP će zauzeti komunikacionu liniju između dva računara sve dok je ne zatvori jedna od dvije aplikacije.

IP – Internet Protocol
IP brine o kumunikaciji sa drugim računarima.

IP je odgovoran za slanje i prijem paketa podataka na Internetu.

IP ne zauzima komuikacionu liniju između dva računara. IP smanjuje potrebu za mrežnim linijama. Svaka linija može biti korištena između više različitih računara u isto vrijeme. Sa IP se izvodi dijeljenje poruka (ili drugih podataka) u male nezavisne pakete i šalju između računara putem Interneta. IP je odgovoran za „RUTIRANJE“ /“ROUTING“/ svakog pojedinačnog paketa na tačno odredište.

TCP/IP
TCP/IP znači da TCP i IP rade zajedno.

TCP brine o komukiciji izmeđi vašeg aplikacionog softvera (tj. vaš čitač /BROWSER/ i vašeg mrežnog softvera. .

IP brine o komunikacijei sa drugim računarima.

TCP je odgooran za podjelju podatka na IP pakete prije slanja i ponovnog povezivanja IP paketa u cljeinu pri prijemu.

IP je odgovoran za slanje i prijem paketa podataka na ispravnu destinaciju.

TCP/IP je komukacioni protokol za Internet, tako da je prenos i prijem podataka na Internetu je baziran na TCP/IP protokolu.

Izvor: Znanje

Miloš Davidović 132/07

Vladan Knežica 95/07

Dušan Mančić 167/07