(1) Poznati HTTP protokol, koji se smatra aplikacijskim protokolom,
ima obeležja protokola prezentacijskog sloja kao što su mogućnost identifikacije kodiranja znakova kako bi se mogli ispravno konvertirati.
Ipak, samu konverziju odrađuje na aplikacijskom sloju.
(2) HTTP je request/response protokol za komunikaciju između poslužitelja (servera) i klijenta. HTTP klijent, kao što je web preglednik najčešće inicira prijenos podataka nakon što uspostavi TCP (vidi TCP/IP) vezu s udaljenim web serverom na određenom portu.
Server konstantno osluškuje zahtjeve na određenom mrežnom komunikacijskom portu (tipično port 80), čekajući da klijent pošalje niz znakova (string), kao što je „GET / HTTP/1.1″ – kojim će zahtjevati uspostavljanje komunikacije – a nakon toga i tekstualnu MIME poruku koja sadrži nekoliko slovnih nizova (zaglavlje) koji određuju aspekte zahtjeva, te paket neobaveznih podataka. Nakon „GET“ poruke, klijent mora poslati niz znakova koji određuju adresu virtualnog hosta, na primjer „HOST:www.example.com“.
Zahtjev (engl. request) klijenta će rezultirati slanjem odgovora (engl. response) s poslužitelja, kao što je „200 OK“ – nakon čega će server poslati i svoj paket podataka koji najčešće sadrži traženu datoteku ili poruku o grešci. Odmah po ispunjenju zahtjeva klijenta, server će prekinuti komunikaciju.
HTTP se razlikuje od ostalih TCP protokola kao što je npr. FTP, po tome što se konekcija i komunikacija sa serverom prekida odmah nakon izvršenja zahtjeva klijenta (isporučenog paketa traženih podataka). Zbog ovoga je HTTP idealan za Web, gdje je stranica obično povezana s drugim stranicama na drugim poslužiteljima. Ova karakteristika HTTP protokola povremeno stvara probleme web dizajnerima, s obzirom da nedostatak „perzistentne konekcije“ s poslužiteljem moraju nadoknaditi uporabom drugih metoda za očuvanjem korisničkog „stanja“. Jedna od tih metoda uključuje uporabu HTTP cookie-a.
HTTPS je sigurna verzija HTTP protokola, koja koristi SSL/TLS za zaštitu i skrivanje prometa, odnosno podataka koji se razmjenjuju između klijenta i poslužitelja. Ovaj protokol obično koristi TCP port 443. SSL (donekle) omogućava zaštitu komunikacije, čak i u slučaju kada je samo jedna strana (obično poslužitelj) autentificirana.
Lokacija HTTP (i HTTPS) dokumenata se određuje pomoću URL adrese. URL adresna sintaksa je kreirana posebno za povezivanje web stranica.
(3) HyperText Transfer Protokol (HTTP) je osnovni protokol za distribuciju sadržaja na Web-u. Osnovna funkcionalnost ovog protokola je prenos zahteva za HTML dokumentima (od strane klijenta ka serveru) i prenost sadržaja HTML dokumenata (od strane servera ka klijentu). HTTP je protokol aplikativnog nivoa. Podrazumevani transportni protokol je TCP a port 80.
Inače, brojevi porta su 16 bitni – svaka veza se odnosi na određeni port, koji se dodeljuje određenom mrežnom servisu na korišćenje. Značajniji portovi: 20, 21 FTP, 22 SSH, 23 Telnet, 25 SMTP, 53 DNS, 69 TFTP, 80 HTTP, 119 NNTP, 110 POP, 143 IMAP, 443 HTTPS. Administratori mogu otvoriti ili zatvoriti određeni port.
HTTP je protokol koji ne definiše stanje konekcije tj. ne cuva adrese klijenata tako da svako obracanje istog klijenta mora ponovo da uspostavlja konekciju ovaj problem je delimicno resen uvodjenjem dinamicke stranice.
Drugi glavni problem kod HTTP protokola je ne posedovanje nikakvih sistema zaštite podataka koji se njime prenose. Ovaj problem je rešen uvođenjem HTTPS protokola (Secured HTTP).
43.904117
22.264007